1. |
Noćna mora
02:56
|
|
||
|
NOĆNA MORA
Ševa: "Pa kako sam ja sunce drago,
Pozivatelj: "Željko daj mu jednu lozu na moj račun..."
Ševa: Ja sam imo i 100 žena i osto sam mda.
Pa nemoj, nemoj ti si teški psiholog, znaš.
Mog'o bi, ko lik - >>tko nisko leti - visoko pada<< a ko ,da.
Ahh!
Šta je?!
Bolje da se pokupiš i da te više nikad tu nema.
Jeli je to? koji je to svije jebem vam majku?!
Hapsi me, ubi m i 'ko mu jebe mater, pa kaj!?
Jesmo mi terorizam il kaj? Evo vam evo vam evo i to..."
Dugo gledo sam kroz prste bližnjemu svome
i gradio čvrste sam zidove tajne .
Iza njih polagao tuđe račune
i čekao da preuzme bolji dio mene.
Sad sjećam se kako se šamari dijele
i kako istinu reći je lako,
sad ovisnost đikani nose ko perje,
i svi odjednom nalaze metlu iza vrata.
Tko još se sjeća noćnih mora?
Dok snovi se pamte i krase nam platna.
Kako se dočekuje zora?
Samo budno oko objesit će sunce preko neba.
Jaran: "Ne omalažavam..."
Pozivatelj: "Zašto kažeš da si dotepenac? Pa što ima veze ak si dotepenac ja...?
Jaran: Ma ne ne, ja nisam jeko...pa ja jesam dotepenac, ja pjiznam za sebe. Ali sam jeko, da nisam zagjebčanin, da nemogu biti zagjebčanin. Da mi nitko ne govoji da sam zagjebčanin. A da Zagreb volim? - volim. Jer u njemu živim i radim.
A da mene vuče za mojim jodnim kjjajem - sjce vuče!"
|
||||
2. |
Kritična Faza Večeri
02:37
|
|
||
|
KRITIČNA FAZA VEČERI
Pukle su nam žice u glavi i sada mozak poput gusarskoga broda
udara u stijene lubanje
I sad veselje i bijes se jebu i jebu
i tvore kliješta za rezanje
Granica mojih i tvojih
Bjesomučno skeniramo noć
i ključevima skitnje urezujemo
na haubu budućnosti upitnike.
Kao neki pokušaj da slijedim
samog sebe u galami
u izmaglici pogleda na pločicama pothodnika
sa iglom i koncem šijem barjak našeg zbilja
sa iglom i koncem šijem nama novo dno.
|
||||
3. |
Pod zmijskom kožom
06:57
|
|
||
|
POD ZMIJSKOM KOŽOM
Ševa: "Ubi čovjeka, što mu nije ništa učinio..."
U neko vrijeme tjekom nekih budnih groznih nočiju,
zaoštre se zubi ispod svih crvenih očiju,
kad nevjeruješ sebi, jer sve je nepoznato.
Kad naša jegulja u kralježnici šalje bol i kob,
šamara nas po zatiljku,
i malen zvuk je dovoljan da čovjek stisne šake.
Kada se crven mjesec okreće k'o kazaljka na satu
i kad svačije su oči baš na tvojem golom vratu,
počinješ pripremat svoj napad iz obrane.
Zamišljaš nožinu pod grlom nekog krvožednog vuka
ili ruke oko vrata toga nepoznatog zvuka
i dok krv ti vrije k'o hijena se cerekaš.
Jer ta prijetnja koju osjećaš je uvijek bila tu,
ona je kuga koja jede svaku generaciju.
Taj strah se koristi za čuvanje sigurnosti.
Tako se prenosi ta muka utijelo svakog novog vuka,
a sve što se pripovijeda je samo utjeha
za život s kojim živimo.
Svak pita pod čijom se odjećom nalazi odgovor njemu za sve
i vreba dok ne nađe onog što predaje ključčeve u ruke tuđe.
Bez ruku ti ključevi vise samo ko ukras.
Tad nervozno prevće snop da pronađe onog koji mu treba.
Dok drugi ne shvati što iza leđa mu prijeti a što je tek sjena.
I nitko ne popušta stisak nad svojom gladi.
I sada u mraku čekaju priliku
i sada u mraku biraju oružje.
I sada u mraku čekaju priliku
Sad ih u mraku uopće tolko nije strah.
Ne prodajem note za kajdanke krive
ne pratim živote šta krivo se žive
već one šta klize kroz krize
ne slušam priče šta vrte reprize.
Ljudi se troše da održe brige,
čovjek stalno loše osijeća da je čovjek
i kopa kanale šta ne vode nigdje
i u njima nađe one koji nisu više čovjek.
Ševa: "Zašto!? Je li je on kriv što je to jebem vam...!?"
Nek se ne prenosi ta muka u tijelo svakog novog vuka
i neka se pripovijeda samo utjeha za one koji strahuju.
|
||||
4. |
Uspavanka
05:43
|
|
||
|
USPAVANKA
Spavaj malo dijete moje,
ruke su ti crvene
Otkad svila visi s grane,
na zemlji te nevide
Gordi hrast je kuća tvoja,
ruku njenih ti si dijete
Grane drže tebe malo,
oko njih je čvrsti čvor.
Žulja li te svila plava?
Dal je meka kao njedra?
Kao njedra majke tvoje
gdje se vraćaš spavati.
Jednog dana nit ćeš na vrhu
Jednogg dana moći ćeš sve
Jednog dana nećeš to htjet
Jednog dana sjećat ćeš se.
Da li spavaš moje?
Dal me čuješ kroz svoje snove?
Zaboravi bol svojih ruku,
na prstima žulje
Grane njišu tijelo tvoje
Prema tebi hrast se smiješi
Igra laka briše brige
u njoj se pronalaziš
|
||||
5. |
Ne dirajte mi ništa
03:35
|
|
||
|
NE DIRAJTE MI NIŠTA
Od početka mog života na ovim zidovima piše
tko je kome uzo kol'ko i tko je kome dužan više
čiji prsti se režu, čiji u đepove kriju
kada bogu da se mole
i kada da mu drže figu
kakav osmijeh je otrov
kakav poljubac grijeh
da je vjera samoća glad siromaštvo i peh
Tko viče, tko plače
Tko plaća, tko krade
tako se dijele putovnice preko pulta tuđe vlade
tako gavrani ljudi bez dubine i oblika
dijele parcele kriomice,
pustih šljivika.
Kamo dijecu šalju? (vanka)
tajne trpaju (unutra)
noge guraju (u vrata)
knedle nemogu (progutat)
biraju koje boje (kože)
i koje boje (grba)
i koje moje (fronte)
i bit će čija (crkva).
Ulaze u pjesme
ispred šljema vežu mašne
biraju funkcije vrba
bombardiraju nam mašte.
|
||||
6. |
Pokora
02:24
|
|
||
|
Škoro: "Čini mi se da, samo, iz dana u dan, sve dublje i dublje ronimo i tonemo prema nekoj točki s koje nam danas - sutra više neće biti povratka, jel..."
Ševa: "Daj mi, daj mi pištolj da se ubijem. Drugoga problema nemam. Ili ja nekoga ili on mene. Kaj!? Tako je, došlo je tako vreme. Da se bumo sada ubijali! A kad' je trebalo pucati, kadda se borilo za našu republiku i za općenito... ništa! Bit ću malo i bezobrazan - ni kurcem nisu mrdnuli!"
Škoro: "Nitko od nas nije savršen. Tko je od nas dovoljno bogat da kupi vlastitu prošlost!? Pa svi smo mi griješili. Ali ne može biti da smo griješili i pritome nekažnjeno samo promijenimo stranu, okrenemo kapu i idemo dalje kao da se ništa nije dogodilo"
Ševa: "Ja, ja bi malo i zaplak'o ako bi mogo, al' neću..."
Škoro: "Jel, znači volio bih, ja bih volio kao kršćanin prije svega, oprostiti tim ljudima. Ali ne zbog toga da bi nekome skinuli glavu."
Ševa: "Prošli smo sve: prošli smo to, prošli smo to - a šta je danas?"
Škoro: "Život drugih od nas traži ispovjed; traži kajanje; traži pokoru. Vi da mož'te nekome oprostiti pa morate znati tko vam je to napravio."
"Tko je kriv!? Al' ako niš' drugo, pa ajmo dat samo, samo čovjeku priliku da se ispovjedi, da se pokaje. Bit će i njemu lakše. Nije ni njima lako, lako živjeti sa samim sobom."
"'Nije važno 'ko je kriv - to više sada nije ni bitno..."
|
||||
7. |
Ustaška gorčina
05:58
|
|
||
|
USTAŠKA GORČINA
Bujanec: "Pa ću vas odma na početku pitati gospodine Škoro, gdje ste bili 91' godine?"
Oj, slijepi su oni što nas ne vide
ako misle da leđa mogu kapke spustit
i začepiti uši dovoljno
da susjedi spuste olovo
Šikara rađa pretijesne glave
šta odma prekipe što god u nju stave
stalno se slušaju neke tuđe riječi
koda nešto fali i mora se liječit
mi smo ko bubreg šta ne treba loj
jedan je i svak se prima za svoje
znanje se šalje usta na usta
Prkos je ovdje samo stvar gušta
Tko će vam smetat kad nas ne bude
zar samo će vrane držat nebo budnim
i držati straže bescijlno
dok izgubljeni traže novi boj
Prošlost je ostala ko minsko polje
za kopanje treba i stomak i volje
a o sutra teško progovara itko
planove mjenja što god da je pitko
živi se koda smo svi u istoj sobi
svatko se lakta i pokušava probit
iz dana u dan ko kako uzme
rupe su rupe i teško se pune
u svađi se poteže mentalni sklop
nervozni motaju pruće u snop
svako se snalazi s onim što ima
ne krivi nikog, al zamjera svima
ovaj prostor nema prostora za svaku želju
nerijetko snovi stišću nam čeljust
al laktovi kvrcnu kad šire se ruke
Ljubav se nalazi samo van struke
Kad odu na strane nastrane,
ti im uđi u kavez i svoj remen skini
ostavi hrane za gavrane,
a kada se vrate više nevraćaj se
Svaka slika je portret
Svako pitanje želja
svi boje se opet ponašat ko nejač
prsa se dižu
obrve krste
kičma se ravna
pršljen po pršljen
Koraci duže se
trpi se kraće
na ulici širi se
doma se plače
tko se tuče - taj se voli
tko se žali - taj se moli
ktori - bori
taj - ljubovni
ktori - cvili
taj se - moli
|
||||
Mito Matija i Bijelokošuljaši Zagreb, Croatia
World music, art folk i etno glazbenik iz hrvatske. Kombiniram tradicionalnu glazbu i instrumente sa žešćim oblicima moderne
glazbe.
Prvi album "Proživljeno" je inovativna mješavina black metala i tamburaške glazbe.
Album "Nužlo zlo" je dublje proučavanje tamburaške i narodne tradicije te njeno prilagođavanje za moderni kontekst
... more
If you like Mito Matija i Bijelokošuljaši, you may also like:
Beautifully played and full of moving vocal performances, the Bay Area singer/songwriter's latest is a stellar work of art.
go to album
Wry songs from this Washington artist that recall the homespun charm of early Mountain Goats.
go to album
Forever Only Idaho
by Harrison Lemke
Big, strummy songs that recall the heart-on-sleeve earnestness and lo-fi glory of early Mountain Goats.
go to album
Remember That I Love You
by Kimya Dawson
For the next week, proceeds from Kimya Dawson’s albums on Bandcamp will go to the family of Charleena Lyles.
go to album
featured on Bandcamp Radio Jan 19, 2024
go to album
Scottish lever harpist Lucie Hendry's pastoral folk-jazz overflows with charm and melody.
go to album
A Pan-Latin folktronica odyssey that develops Bolivian music and culture into a roadmap for metaphysical growth and inner serenity.
go to album
